BOKA HRVATSKA
12.11.2006., nedjelja
LIJEPA NAŠA DOMOVINO
Lijepa naša domovino,Oj junačka zemljo mila, Stare slave djedovino, da bi vazda sretna bila! Mila kano si nam slavna, Mila si nam ti jedina. Mila kuda si nam ravna, Mila kuda si planina! Savo,Dravo,Drino teci, Nit ti Dunav silu gubi, Sinje more svijetu reci, Da svoj narod Hrvat ljubi. Dok mu njive sunce grije, Dok mu hrašće bura vije, Dok mu mrtve grobak krije, Dok mu živo srce bije! |
09.11.2006., četvrtak
BOKELJI
|
Bokelji je najjužnija hrvatska enklava nastanjena na području Boke u Crnoj Gori, koji svoje porijeklo vuku od Dukljana, najjužnijeg plemena Crvenih Hrvata. Boka je smještena jugoistočno od Dubrovnika, duž obale od Herceg Novog, pa do blizu Bara, a svoje ime dobiva po gradu Kotoru i tal. riječi‚ ’boca, u značenju ušće’. Godine 1945. pripojena je Crnoj Gori, a u dubljoj povijesti pripadala jer području Crvene Hrvatske. Etničko-vjerska struktura mijenjala se tijekom stoljeća. Bokelji su u 18. stoljeću imali više od 300 brodova i bijahu rival Dubrovniku i Veneciji. Jedan od poznatijih Bokelja bio je Matej Zmajević ili Matija Zmajević (1680-1735), admiral baltičke mornarice i brodograditelj koji je ruskom caru Petru I Velikom izgradio flotu u Voronježu. Ovaj čovjek imao je velikih uspjeha u pomorskim bitkama protiv Šveđana, pa je iz toga razloga uz velike vojne počasti (odlikovan redom Aleksandar Nevski), sahranjen u katoličkoj crkvi u Moskvi. Petar I Veliki čini još jednu čast, i šalje svoje mlađe časnike u Perast u Boku na studiranje pomorskih znanosti. Od ostalih poznatih Bokelja, tu su još Tripun Kotoranin, kotorski zlatar, koji je radio 1476. na dvoru Ivana Groznog u Moskvi; Krsto Čorko, koji je u 2. polovici 17. stoljeća postao španjolski markiz i guverner Baleara, inače je bio pomorski kapetan; Kapetan Petar Želalić (Zhelalich), koji je postao član reda Malteških vitezova, a sa svojim malenim šambekom (tipom broda berberskih gusara), kojim je 19. 9.1760. potukao turski brod naoružan sa 82 topa; Antun Luković, glavni inženjer na projektu gradnje Sueskog kanala (1859-1869); Ivan Visin (1806 - 1868), pomorski kapetan i istraživač koji je iz Antwerpena 1852. krenuo na put oko svijeta na brodu "Splendido". |
06.11.2006., ponedjeljak
bokeljska prezimena
ALFIREVIĆ,ANTUNIČEVIĆ,ABOVIĆ,BALOVIĆ,BRAJNOVIĆ,BUROVIĆ,BOLICA,BUČA,BUJ, BUTORAC,BUJOVIĆ,CVJETKOVIĆ,CELIGOJ, ČORKO,DABINOVIĆ,DABOVIĆ,DRAGO,DRAGOVIĆ DUKOVIĆ,IVANOVIĆ,KOKOLJIĆ;KOKOLJA, KOSIĆ,KOJOVIĆ,KRUŠALA,KOPORČIĆ, FRANOVIĆ,FRANIĆ GRGUREVIĆ,NIKOVIĆ,MANDIĆ,MARAS,MADUNIĆ MARINOVIĆ,MARTINOVIĆ,MATOVIĆ,MAZAREVIĆ, MIROŠEVIĆ,MILOŠEVIĆ,MOŠKOV,MUZAĆA LOMBARDIĆ,LUKOVIĆ,PEČARIĆ,PERLICA,PERKOVIĆ,PETRIČEVIĆ, SMODLAKA,STIPANIĆ, SABLIĆ,STJEPČEVIĆ,SBUTEGA, ŠESTANOVIĆ,ŠTRUKANOVIĆ,VOJNOVIĆ,VULOVIĆ,VISIN,VIDA VICKOVIĆ,ZBUTEGA,ZANOVIĆ,ZMAJEVIĆ,ŽELALIĆ... -eto neka mi oproste oni što sam ih izostavio,nega me nadopune!!! --NADOPUNA:SVE SU OBITELJI VJEKOVIMA HRVATSKE I KATOLIČKE!! |
odgovor iseljenim bokeljima
pozdrav obiteljima.MOŠKOV,BRAJNOVIĆ,LOMBARDIĆ,LUKOVIĆ-što su se javili iz daleke argentine,kao i obiteljima:LUKOVIĆ,ZANOVIĆ,TRIPKOVIĆ iz U.S.A.Stupio sam u kontakt s nekima od vaše daljne rodbine u domovini uglavnom su u Zagrebu,Dubrovniku i Splitu. |
KOTORSKI VITEZOVI
ej kotore,gnizdo sokolova,na visokoj grani savijeno, di se legu zmaji i sokoli, koji caru puno dodijaše! Svijeno je na jeli zelenoj ter pokriva Buku od Kotora kojano je dika od Hrvata i viteško srce od junaka. |
BORBA ZA BOKU
Mediteransko obiljezje koje su Boki dali njezini starosjedioci Hrvati, zajedno sa zasadama katolicizma pretocenima u imena svetog Leopolda Mandica te blazene Ozane i blazenog Gracije iz Mula, nesto je cega se u ime hrvatskog naroda nitko nema prava odreci, rekao autor knjige prof. Josip PecaricIzgubljena ognjista ne podrazumijevaju njihov zaborav, kako su svi osvajaci to pokusali nametnuti Hrvatima. Jer kad naucis zaboraviti jednu izgubljenu hrvatsku zemlju, naucit ces gubiti i druge. Zato je povratak Hrvata Boke kotorske u svijest hrvatskih ljudi i hrvatske drzave i te kako vazan za sve hrvatske ljude te hrvatsku drzavu i njenu opstojnost. Temeljna je to poruka hrvatskoj javnosti predstavljene knjige Josipa Pecarica ýBorba za Boku kotorskuý u cetvrtak 8. srpnja u muzeju ýMimaraý u Zagrebu. To zanimljivo autorsko stivo pred citatelja stavlja izbor clanaka publiciranih u tjednim novinama, casopisima i zbornicima u posljednjih nekoliko godina. Sam naslov knjige, cini se, dovoljno govori o tome sto je zapravo Josip Pecaric htio poruciti. Pecariceva knjiga, sudeci prema zainteresiranosti medija za nju, ocito je dosla u pravo vrijemeBorba za Boku, borba je za Hrvatsku -Borba za Boku je istodobno i borba za Hrvatsku. To je borba Hrvata - Bokelja nastanjenih u Hrvatskoj za taj dio hrvatske zemlje. U bivsem rezimu vlast se pobrinula da se malo zna o Hrvatima iz Boke i hrvatstvu koje se stoljecima njegovalo na tim prostorima. Ova knjiga nas na pravi nacin upoznaje s ponosom Boke i njenom ustrajnoscu u ocuvanju hrvatske bastine i kulturne tradicije, posebice zato sto je s puno srca napisao jedan Bokelj. Ona nosi i poruku svakom Hrvatu da se nijednog dijela hrvatske zemlje ne smijemo odreci niti zaboraviti, ni jednog naseg covjeka ma gdje on zivio. Jer izgubljena ognjista tesko se ikad mogu vratiti, rekao je Ante Beljo, ravnatelj HMI-a. Bokeljske sudbine, Hrvati Spica i Bara, Hrvati Boke kotorske i Srijema, Backe i Banata, Prevlaka, Smrt Jugoslavije, Hercegovac iz Boke, Hrvatska i zaljev hrvatskih svetaca te Znanstveni skupovi o Boki, poglavlja su knjige koja ukratko iznosi i probleme koji muce oko 11.000 Hrvata u Boki kotorskoj. Ponajprije raseljavanje pod prisilom, nemogucnost pohadjanja nastave na hrvatskom, nepostojanje bilo kakvih hrvatskih kulturnih ustanova, nepostojanje tiska na hrvatskom jeziku te niz drugih simbolicnih ostatka jugo-rezima kojim se zatire sve sto je hrvatsko. -Josip Pecaric, iako je nas ugledni svjetski matematicar, pokazao se vrsnim piscem i publicistom. Taj rodjeni Bokelj pronasao je dobar nacin da skrene pozornost ljudi u Hrvatskoj na ono sto se dogadja u Boki. Knjigu jednostavno treba procitati i na taj se nacin prikljuciti borbi za Boku, koju profesor Pecaric vodi vec niz godina - istaknula je novinarka Maja Freundlich. |
DOLAZAK HRVATA
U JUNAČKOJ ZEMLJI MILOJ, LIJEPOJ I DALEKOJU GODINI GOSPODNJOJ ŠEST STOTINA I NEKOJ SPUSTILA SE NA TU ZEMLJU SILA PLAVA JE KRV NAROD PREDVODILA DRHTI ZEMLJA, KAMEN PUCA; KROZ NEBESKA VRATA DOJAHAO BIJELI VITEZ SA MAČEM OD ZLATA DAJTE MI KOMAD ZEMLJE SVETE ZEMLJA JE I MATI I DIJETE LJUBI SVOJU ZEMLJU NA NJOJ TI SAGRADI DOM I BRANI JE KRVLJU SVOJOM POVEZAN SI S NJOM LJUBI SVOJU ZEMLJU LJUBI BLAGOSLOVLJEN PLOD I PONOSNO PO NJOJ HODAJ SVOJ ZEMALJSKI HOD DAJTE MI KOMAD ZEMLJE SVETE ZEMLJA JE I MATI I DIJETE BIJELI VITEZ KRENU NAZAD KROZ NEBESKA VRATA OSTAVIO LIJEPU NAŠU BEZ GLADI I RATA PRED NEBESKOG OCA KLEKNE S RIJEČIMA OD ZLATA PREDAO SAM ZEMLJU SVETU U RUKE HRVATA A JUNAČKA ZEMLJA MOJA MILA DO DANAS JE RIJEČI ZAPAMTILA LJUBI SVOJU ZEMLJU NA NJOJ TI SAGRADI DOM I BRANI JE KRVLJU SVOJOM POVEZAN SI S NJOM LJUBI SVOJU ZEMLJU LJUBI BLAGOSLOVLJEN PLOD I PONOSNO PO NJOJ HODAJ SVOJ ZEMALJSKI HOD DAJTE MI KOMAD ZEMLJE SVETE ZEMLJA JE I MATI I DIJETE !!!! |
ZALJEV HRVATSKIH SVETACA
od današnjih šest svetaca i blaženika-tri su iz boke:sv.Leopold Mandić,blž.Gracija iz Mula,i blž Ozana Kotorska.aa iz Boke je podrjetlomi sl.B.Ana marija Marović i jedan od najznačajnijih papa u povijesti-Siksto V.Boka je teritorijalno mala,ali njen doprinos u hrvatskoj kulturnoj baštini je nemjeriv. |
BOKELJSKA MORNARICA 809
|
O Bokeljima iz Boke Kotorske piše pop Dukljanin u 12 stoljeću koji bilježi osnutke biskupija u Budvi i Kotoru i kako je Crvena Hrvatska u zajednici sa Bijelom Hrvatskom. Dolaskom Turaka dio Boke pripast će Turcima, pa se ona stavlja pod zaštitu Mlečića i ostaje pod istom do 1797. Kroz to vrijeme Bokelji postaju vješti pomorci brodograditelji, a razvija se i književnost. Mornarica Bokelja postaje među najjačima na Mediteranu Danas Hrvati Boke imaju u Crnoj Gori stranku Hrvatsku građansku inicijativu, a postoji i udruga Hrvatska Bratovština Bokeljska Mornarica 809, koja ima ispostave u Zagrebu i Dubrovniku, a zaštitnik joj je Sveti Tripun, koji se već 12 stoljeća slavi 3. veljače.Bokeljska mornarica 809 je trn u oku velikosrba jer te godine u IX stoljeću ,srbi su bili daleko od BOKE ,TAMO DALEKO. |
VELIKOSRPSKE PRETENZIJE
|
Bokelji su prvenstveno Hrvati, no bilo zbog slavne pomorske povijesti Bokelja, bilo zbog želje za zatiranjem opstojnosti drugih naroda na teritoriju Bokokotorskog zaljeva, pripadnici drugih naroda počeli su se izjašnjavati kao Bokelji i prisvajaju to ime. Tako danas postoji razlika između Bokelja (hrvatske etničke zajednice), te ostalih stanovnika koji su se počeli izjašnjavati Bokeljima kao stanovnicima zemljopisnog područja Boke Kotorske: to jest Srbi, Crnogorci naseljeni na području gradova: Kotor, Tivat, Risan i Herceg Novi) koji se nalaze u jugozapadnom dijelu Crne Gore, odnosno uz Bokokotorski zaljev. Većina stanovnika Boke danas (2006.) jesu pravoslavne vjeroispovijesti, jer su mnogi Bokelji morali iseliti za vrijeme: Prve Jugoslavije, Druge Jugosavije, te za vrijeme Domovinskog rata kada se najveći broj Bokelja iselilo. Ako se izuzme regionalna pripadnost, nacionalno ne-etnički Bokelji izjašnjavaju se Crnogorcima ili Srbima, ono što etnički i jesu. Sličnu sudbinu Bokeljana proživljavaju i druge hrvatske etničke zajednice: Šokci i Bunjevci. Prema peru izvjesnog Vlastimir Ignjatovića, ako bi se Crna Gora (što se već dogodilo) odvojila od Srbije , 'Bokelji' bi kao Srbi imali pravo zahtijevati autonomiju, ili pak pravo na odcjepljenje i priključenje Srbiji. Prilikom toga Ignjatović navodi, kako Bokelji imaju granicu gotovo do Hvara, Sarajeva i Zlatibora. Srpska velikosrpska politika veoma jasno precizira svoje prohtjeve i težnje prema tuđem teritoriju. Međutim Bokelji nisu Srbi, i zaboravljaju da je bokeljsko porijeklo dukljansko. I u Ljetopisu popa Dukljanina ni na jednom mjestu se ne spominje da su u Duklji živjeli 'Srblji', pa ni srpski povjesničar Relja Novaković. Kao prvi arhont Dukljana spominje se Petar u IX stoljeću. Godine 1189. Duklja pada pod vlast Raške. -Hrvatska povijest ovdje je stara i moramo zaći u vrijeme postojanja Crvene Hrvatske, ona se onda prostirala prostirala odf Neretve do Bojane, a možda i južnije. Porfirogenet spominje oko 950. da u carstvu žive narodi Hrvati i Srbi. Crnogorci se tada još ne spominju. Crveni Hrvati naseljavali su područja Ljubinja, Stolca, Nevesinja, Gacke, Trebinja, i što nam je osobito zanimljivo Dubrovačku okolinu, Boku, Cetinje, Crnojevića Rijeku, Nikšić, Virpazar i drugo. Prema popu Dukljaninu (1200) u području Crvene Hrvatske žive Dukljani ili Slavonci. Dio se Dukljana svakako odvojio od hrvatske matice, možda još i u 10. stoljeću i postao samostalan, njih danas znamo kao Crnogorce, i znamo za izjavu iz 19. stoljeća, u 'Obzoru', 'Nijesmo mi Srbi ...mi smo Crnogorci... govorimo hrvatskim jezikom.' Sve ovo govori u prilog hrvatskog porijekla stanovnika Crvene Hrvatske i samo protivljenje Crnogoraca da su, ili da budu Srbi. Crnogorci su se podijelili na mnoga plemena, a glavno zanimanje postade im polu-nomadsko ovčarstvo, a planinski katuni još se mogu naći po crnogorskim brdima. Crna Gora nazivana Zetom od 12 do 15. st. je pod ondašnjom Raškom, ali imaju odvojene uprave. Govor što ga Crnogorci imaju ostao je sličan govoru Boke i području Dubrovnika, čime se i iskazuje njihovo porijeklo od Crvenih Hrvata i nesrodnost sa Srbima. Područje Boke i cijele Crvene Hrvatske ujedinjeno je sa Bijelom (Zapadnom) Hrvatskom do sredine 10 stoljeća u jednu državu. –To je moglo biti vrijeme cijepanja Dukljana na kasnije Crnogorce koji su se osamostalili, i narod Boke koji su ostali u području Boke, odnosno Bokelja. Tokom 12. stoljeća niću uz obalu mnogi novi gradovi. Kotor postaje pomorsko trgovačko središte, a crkva Svetog Trifuna podignuta je 1166. uz pomoć pomorskih trgovaca. Kotor postaje poznat po brodograđevnoj industriji. –Godine 1371. Kotor dolazi pod zaštitu Ljudevita Velikog koji tjera Veneciju sa istočne obale Jadrana. Nakon smrti Ljudevita Velikog, bosanski kralj Stjepan Tvrtko I Kotromanić ovlada dijelom Boke i utemeljuje se Herceg Novi, na zapadnoj strani zaljeva. Godine 1391. ovaj umire a Kotor postaje nezavisni grad-država, i tako bude sve do 1420. Nad Bokeljskim Hrvatima od 1918. počelo se provoditi etničko čišćenje. Prema popisu iz 1910 tamo ih ima 13,500, da bi im broj 1991. spao na svega 4,910. Istovremeno naglo raste broj nehrvatskog pučanstva, od 33,400 (1910) na 61,400 (1991). Hrvati iseljavaju, pod pritiskom uz prijeteća pisma sa sadržajem "Ne odete li sami na vrijeme, noć će gutati vašu djecu i vaše obitelji. Pohrlite po pozivu gospodina Tudjmana u Hrvatsku, jer srpskih vjekovnih ognjišta tamo ima više nego što ima vas." Bokeljsko ime od etnonima postaje naziv za stanovništvo a Hrvati se proglašavaju Srborvatima (karta “Velike Srbije”), ili se moraju izjašnjavati kao Jugoslaveni. |
VITEZ ANTE MOŠKOV
Čin: Ustaška vojnicavodnik lipanj 1941 - satnik bojnik podpukovnik pukovnik Hrvatske oružane snage (HOS) general Odlikovanja: vitez nadimak:USTAŠA HETMAN Umro: Pogubljen: 1947 (ili 1948?) Položaji: zapovjednik 4. satnije lipanj 1941 - zapovjednik pripremnih bojni Ustaške vojnice zapovjednik Poglavnikove tjelesne bojne (PTB) ljeto 1942 - zapovjednik Poglavnikovog tjelesnog sdruga (PTS) listopad 1944 - zapovjednik I. hrvatske udarne divizije siječanj 1945 - zapovjednik Poglavnikovog tjelesnog sbora Biografija: Rođen je 7. srpnja 1911, u Špiljarima, pored Kotora u Boki Kotorskoj Nakon završene učiteljske škole u Kotoru odlazi studirati psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prije kraja studija emigrira u Italiju 1933 te je kao ustaša smješten u logor Borgo Val di Taro. Do rata provodi vrijeme po raznim logorima po Italiji u kojima prolazi vojnu obuku koja se držala na poligonima talijanske vojske. Nakon uspostave NDH Ante Moškov postaje zapovjednik pripremnih bojni Ustaške vojnice, a zatim i PTB-a.Najelitnije postrojbe,posebno odabranih ustaša iznimno odani i vijerni poglavniku. Prati poglavnika Antu Pavelića tijekom posjeta Adolfu Hitleru u Bergdorfu u lipnju 1941. PTB osnažuje i osniva PTS(poglavnikov tjelesni sbor) 1945 zadužen je za konačnu obranu Zagreba, a nakon odluke o povlačenju organizira odlazak u emigraciju dr. Vladka Mačeka kojeg su ustaše držale u kućnom pritvoru. Nakon kraćeg boravka u Italiji, krajem 1945 Moškov se odlučuje vratiti u Hrvatsku preko Mađarske da ispita glasine o borbi anti-komunističke gerile 'križarima'.vratio se u Italiju, gdje su u ga u listopadu 1946 u Veneciji uhapsile britanske vojne vlasti i izručile Jugoslaviji.Osuđen na smrt i pogubljen . na suđenju pred jugoslavenskim sudom njegove posljednje rijeći: "JA SE NE ODRIČEM VJEKOVNOG IDEALA HRVATSKE SLOBODE I DRŽAVNOSTI,NAPROTIV STOJIM UZ TAJ IDEAL I NI SMRT ME OD TOGA NEĆE UDALJITI,ALI SMATRAJUĆI DA ON NIJE NIĆIJA UMOTVORINA NI JOŠ MANJE PRČIJA,VEĆ VJEKOVNA TEŽNJA HRVATSKOG NARODA.OVA MOJA ODLUKA NIJE USLJEDILA SADA(1947)KAD SE NALAZIM U RUKAMA ONIH(UDBA)PROTIV KOJIH SAM SE ZA SVE VRIJEME NDH BORIO,VEĆ MNOGO PRIJE DOK SAM BIO SLOBODAN U BJEGSTVU IZVAN DOMOVINE-ZA DOM SPREMNI" |
